Siročad u Hrvatskoj potkraj 19. i početkom 20. Stoljeća

KAO HLAPIĆ I GITA


Organizator izložbe: Hrvatski školski muzej

Autorica izložbe i teksta kataloga: Štefka Batinić

Za organizatora i nakladnika: Branka Manin

Likovno oblikovanje kataloga i izložbe: Ivan Antunović

Marketing: Kristina Gverić

Pedagoški programi: Ivana Dumbović Žužić

Tehnički suradnik: Fredy Fijačko

Trajanje izložbe: od 14. studenoga 2013. do 15. ožujka 2014.

Katalog i izložbu financirali su: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, Zagreb i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske


 

Hlapić i Gita – glavni junaci Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića Ivane Brlić-Mažuranić – najpoznatija su siročad hrvatske dječje književnosti. Objavljen prvi puta 1913. godine kao nagradna knjiga za učenike pučkih škola u nakladi Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora, taj čudesni dječji roman bio je istinskom nagradom svakom svom čitatelju do današnjih dana. U povodu 100. obljetnice od njegova prvog izdanja Hrvatski školski muzej pridružuje se Manifestaciji Hlapić 2013 izložbom i publikacijom o siročadi u Hrvatskoj potkraj 19. i početkom 20. stoljeća sa svrhom približavanja pedagoškog i socijalnog konteksta prijeloma stoljeća kao realnog ishodišta književnome modelu siročeta-šegrta i njegovu boljem razumijevanju iz perspektive današnjih čitatelja. Pedagoško-socijalna kontekstualizacija ujedno je i prilog povijesti organizirane skrbi i zaštite ugrožene djece u Hrvatskoj.

Početkom 20. stoljeća u Hrvatskoj se profiliraju prvi stručnjaci za problematiku skrbi za siročad, nezbrinutu i zapuštenu djecu. Njihovi argumentirani istupi nedvojbeno su pridonijeli procesu postupnog prelaska iz sfere privatnog, povremenog i prigodnog u sferu javnog, stalnog i sustavnog socijalnog djelovanja. Pitanje socijalne skrbi za djecu postavlja se kao važno nacionalno pitanje i kao pitanje elementarne humanosti.

Senzibilitet za dijete i njegove probleme koji su „riječju i djelom“ početkom 20. stoljeća pokazale hrvatske učiteljice nije bio tek prolazna intelektualna moda ili prigodno milosrđe, nego istinsko nastojanje da se teorijskim i praktičnim radom naprave vidljivi pomaci na pedagoško-socijalnome polju. U tim su nastojanjima primjetne refleksije europskih reformno-pedagoških ideja i gibanja. Udruga učiteljica, Sekcija „Za našu djecu“ pokreće Dječji dan i Dječji blagdan sa svrhom prikupljanja sredstava za osnivanje institucija za nezbrinutu djecu (skloništa, kolijevke i azila za djecu), organizira ferijalne kolonije za djecu i promovira svoj rad u dnevnim i stručnim tiskovinama.

Djeca iz sirotišta i skloništa rijeko su imala mogućnost stjecanja više naobrazbe. Najčešće su nakon završetka niže pučke škole osposobljavana za praktična zanimanja koja su pružale šegrtske i strukovne škole. Dječaci su svoj kruh nalazili kao šegrti u raznim zanimanjima, a djevojčice kao sobarice, služavke i pjestinje.

Početak „stoljeća djeteta“ i ponovno „otkriće djeteta“ potaknuli su i u Hrvatskoj bavljenje problemima zanemarivanja djece i nasilja nad djecom.

Štefka Batinić