Muzejska dokumentacija Hrvatskoga školskog muzeja

Stručno vođenje Hrvatskoga školskog muzeja ogleda se i u najstarijoj muzejskoj dokumentaciji vođenoj od osnutka Muzeja 1901. godine. U katalozima muzejskih zbirki i podzbirki, Pedagoškoga arhiva i Pedagoške knjižnice, koje je ovjerio i potpisao prvi kustos Josip Medved, uredno su inventarizirani i obrađeni muzejski predmeti, arhivska građa i knjige. Godine 1902. objavljen je prvi tiskani katalog stalnoga postava Hrvatski školski muzej: njegov postanak i uređenje. Tijekom prvih desetljeća u stručnoj periodici i dnevnom tisku objavljivani su prilozi Darovi Hrvatskom školskom muzeju, bitan izvor za određivanje nabave i podrijetla predmeta.

U kasnijem razdoblju, posebno od pedesetih godina 20. stoljeća, obrada i detaljan opis građe vodili su se u obliku predmetnih kartona.

Razvojem muzejske struke u Hrvatskoj i njezinih zakonskih odredbi, od šezdesetih godina 20. stoljeća ustanovljene su inventarne knjige, koje se u kontinuitetu vode do danas. Tada su ustanovljene i knjige ulaska i knjige izlaska muzejske građe. Inventarne knjige vođene su zasebno za svaku muzejsku zbirku, arhiv i knjižnicu. Jedinstvena Inventarna knjiga HŠM-a ustanovljena je 2007. godine.

Od 2000. godine primarna muzejska dokumentacija HŠM-a vodi se u međusobno povezanim računalnim bazama podataka M++ i K++.

Dokumentacija o izložbenoj djelatnosti Muzeja po predmetnim kartonima i tekućoj godini vodi se u kontinuitetu od 1954. godine, a danas sadržava gotovo 500 fascikala.

Usporedno je vođena dokumentacija o pedagoškoj djelatnosti, hemeroteci i objavama u medijima.

Danas se, u skladu s Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi, sekundarna dokumentacija vodi u računalnoj bazi podataka S++ i sadržava sljedeće fondove: Fototeka, Videoteka, Fonoteka, Hemeroteka, Izložbe, Izdavačka djelatnost, Konzervatorsko-restauratorski postupci i Medijateka. Trenutačno baza ima oko 3000 upisa koji evidentiraju rad Muzeja. Gotovo svi spomenuti fondovi imaju popratni foto, video ili audiosadržaj.

Primarna i sekundarna dokumentacija Muzeja međusobno su povezane uglavnom prema sadržaju, što omogućava vrlo jednostavnu i brzu potragu za potrebnim obavijestima.